Gazi Sinan-begova mahala i džamija u njoj spominju se još daleke 1528. godine. Dr. Ejup Mušović navodi mogućnost da je Sinan-beg, zajedno sa svojim bratom Abdullahom, bio vlasnik ili zakupac rudnika na Rogozni ili Gluhavici. Oni su bili vrlo bogati. To bogatstvo su uvakufili i poznati su kao graditelji džamija sa pratećim objektima.
Ova džamija je bila locirana u središtu Sinan-begove mahale, koja je 1528. godine brojala 17 domaćinstava, 1540. godine 10 domaćinstava, a 1767. godine pominje se Sinan-begov džemat.
Kao i druge novopazarske džamije i ona je mnogo puta rušena i paljena. U ratu, koji se vodio između Austrije i njenih saveznika sa jedne strane i Turske sa druge od 1683. do 1699. godine Novi Pazar je stradao i bio sravnjen sa zemljom. U tom pustošenju spaljena je i Sinan-begova džamija. Godine 1728. džamiju je obnovio niški paša Osman Topal, pa je u narodu bila poznata kao Osman-pašina ili Nova džamija. Već 1809. godine ona je znatno oštećena, te je obnovljena u drugoj polovini XIX vijeka.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata komunističke vlasti su ovu džamiju koristile kao skladište za žito i ostale namirnice. U nju su i konje sa tovarom uvodili i po džamiji ostavljali nečist i prljavštinu. Iz ovog teškog perioda džamija je opstala kao veoma ruinirana građevina, koja se usljed pojave velike vlage i buđi, a nakon skladištenja žita, dobro oštetila. Njeni zidovi su vidno propali usljed djelovanja vlage i glodara koji su se hranili uskladištenim žitom u njoj.
Prije dvadesetak godina džematski odbor je restaurirao džamiju, ali bez stručne pomoći, te je njeno stanje ostalo veoma teško i urušavajuće. Zbog takvih okolnosti Mešihat IZ-e Sandžaka 2005. godine angažuje stručnu komisiju koja je izvršila pregled džamije sa aspekta njene dalje upotrebljivosti i mogućnosti sanacije, o čemu je, između ostalog, komisija dala sljedeći zaključak: „U ovakvom stanju konstrukcije džamija nije bezbjedna za dalju upotrebu jer postoji objektivna opasnost od zarušavanja zidova i krova, pa se preporučuje hitna sanacija i totalna rekonstrukcija.“
Nakon njene obnove i proširenja, koje je trajalo nekoliko godina, ponovo je otvorena uoči Ramazana 2016. godine u svom novom monumentalnom izdanju. Džamija nije okružena modernim zgradama zahvaljujući zelenim površinama oko nje koje su sačuvane u vidu Gradskog parka i Rekreacionog centra, pa je njena monumentalnost vidno sačuvana. Posebno se to ogleda u njenoj munari koja je jedna od najljepših na ovim prostorima. Nekada je džamija imala ulaz od strane jaza, tj. iz pravca današnjeg Gradskog bazena, ali je tok vremena promijenio situaciju na terenu pa su na tom mjestu izgrađene stambene kuće. Pored tog ulaza se nalazilo drveno korito sa izvorskom vodom na kome su ljudi pili i uzimali abdest.
U sklopu džamije nalazi se Omladinski centar “Gazi Sinan-beg” i prostorije Muslimanskog omladinskog kluba. U okviru prostorija nalaze se: multimedijalni centar, biblioteka, divanhana i kancelarija. Prostorije su opremljene i projekat je omladine koja je uz pomoć RED-a (Razvojnog edukativnog društva) uspjela da obezbijedi finansije i opremi prostorije. Prostorije su na usluzi mladima koje će se koristiti sa ciljem edukacije omladine na vjerskom, društvenom i kulturnom polju.
Glas islama 287, strana 15, Tema broja